Neočekivana radost.
Bilo je leto 2012. godine, kada sam se ponajmanje nadala da ću ići na letovanje. Letnji raspust je proveden sa prijateljicama, ni malo dosadan. Svakog dana bi išle jedna kod druge i igrale se raznih igara, itd.. Meni roditelji nisu dozvoljavali da idem na bazen, jer su previše brinuli da ne dobijem bilo kakvu bolest. Ovakav raspust zvuči po malo dosadan, ali da ste bili na mom mestu, bio bi vam prilično zabavan. Tako jednog dana, u Avgustu ja i prijateljica pričamo o moru. Ona se hvalila što će da ide, a ja sam govorila kako nećemo ove godine. Zamišljale smo kako bi bilo kada bismo zajedno otišle, sa roditeljima i braćom, naravno. Kada sam se vratila kući oko 17h, moja mama je spominjala more. Ja sam sumnjala da ćemo ići, i nisam ništa govorila. Samo sam ćutala i slušala. Kad odjednom mama kaže da sutra idemo da kupujemo kupaće kostime, suncobrane, itd.. Sve stvari koje su neophodne za more. Ja je na kraju upitah o čemu se radi, i ona mi sve lepo objasni. Ja mislim da sam u tom trenutku bila najsrećnija devojčica na svetu.
Na kraju smo i otišli na more, lepo se proveli. A kao i što sam zamišljala sa prijateljicom, zajedno smo otišle.. Tako da sam imala i društvo na moru. THE END- ♥♥♥